Marko Mušič
| Marko Mušič | |
|---|---|
| Rojstvo | 30. januar 1941[1] (85 let) Ljubljana |
| Narodnost | |
| Državljanstvo | |
| Poklic | arhitekt |
| Nagrade | Prešernova nagrada |
Marko Mušič, slovenski arhitekt in akademik, * 30. januar 1941, Ljubljana.
Je eden najbolj vidnih slovenskih ustvarjalcev. Njegove arhitekture segajo od javnih poslopij, sakralnih objektov, stanovanjskih vil do javnih spomenikov. S svojimi avtorskimi deli se je uveljavil v Sloveniji in vsej nekdanji Jugoslaviji. Izvira iz družine Mušič, ki je rodbina številnih uveljavljenih arhitektov (Marjan, Marjan mlajši, Miklavž, Vladimir, Vladimir Braco Mušič). Njegov oče je bil univerzitetni profesor Marjan Mušič.
Ta članek potrebuje čiščenje. Pri urejanju upoštevaj pravila slogovnega priročnika. Razlog za to je: brez reda, datumov in sklicev. |
Akademik
[uredi | uredi kodo]Mušič je redni član Slovenske akademije znanosti in umetnosti (SAZU) in Evropske akademije znanosti in umetnosti (European Academy of Sciences and Arts, EASA) ter dopisni član Akademije znanosti in umetnosti Republike Srbske (Академија наука и умјетности Републике Српске, АHYРС), Črnogorske akademije znanosti in umetnosti (Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, CANU), Hrvaške akademije znanosti in umetnosti (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, HAZU) in Akademije znanosti in umetnosti Bosne in Hercegovine (Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, ANUBiH).
Dela
[uredi | uredi kodo]- Dom 7. sekretarjev Skoja, Zagreb (1966)
- Univerzitetno središče, Skopje (1975–1978)
- Spominski dom, Bosanski Šamac (1975–1978)
- Železniška postaja Ljubljana, postajno poslopje, prenova (1980)
- Cerkev Kristusovega učlovečenja, Dravlje, Ljubljana (1980–1985)
- Pokopališče Nove Žale (1982–1988)
- Cerkev sv. Frančiška, Kotor Varoš (1986–1991)
- Domus Slovenica, Dunaj (1987–1988)
- Avtobusna postaja Novo mesto (1989)
- projekt za novo Narodno in univerzitetno knjižnico (1989)
- preureditev kletnih prostorov Narodne in univerzitetne knjižnice
- Vila Dobeno,
- Herkulov vodnjak, Stari trg, avtorska rekonstrukcija, Ljubljana (1991)
- Spominski park Teharje (1993)
- projekt Nunciatura Slovenije (1998)
Nagrade in priznanja
[uredi | uredi kodo]- 1992: Valvasorjeva nagrada za razstavo Pismo brez pisave v Narodnem muzeju v Ljubljani (kot del ekipe)
- Zlata ptica
- Zvezna jugoslovanska nagrada 4. julij
- nagrada Prešernovega sklada
- nagrada časnika Borba za arhitekturo
- Plečnikova nagrada
- Prešernova nagrada 2021
- nagrada platinasti svinčnik Zbornice za arhitekturo in prostor Slovenije
Glej tudi
[uredi | uredi kodo]Sklici
[uredi | uredi kodo]Zunanje povezave
[uredi | uredi kodo]- Župnija Trnovo - Pogovor z arhitektom, akademikom in Prešernovim nagrajencem MARKOM MUŠIČEM
- Arhitekt Marko Mušič. Naši umetniki pred mikrofonom (6. februar 2021). RTV Slovenija.
- Marko Mušič: Arhitekt mora hkrati stati na tleh in segati za oblaki. Nedeljski gost (11. maj 2025). Val 202 (RTV Slovenija).
- https://www.sazu.si/clani/marko-marijan-music
Monografske publikacije o arhitekturi Marka Mušiča (po SAZU):
• Nace Šumi, Valovanje v svetlobi, Marko Mušič, arhitektura nove draveljske cerkve, Znanstveni inštitut Filozofske fakultete UL, Ljubljana, 1988;
• Nace Šumi, Nove Žale, Monografija o razširjenem delu ljubljanskega pokopališča, Arhitekt Marko Mušič, Znanstveni inštitut Filozofske fakultete UL, Ljubljana, 1990;
• Nace Šumi, Znak v prostoru / A Sign in the Space, Arhitektura nove avtobusne postaje v Novem mestu / Architecture of the new bus station in Novo mesto, Arhitekt / Architect Marko Mušič, Znanstveni inštitut Filozofske fakultete UL, Ljubljana, 1994;
• Nace Šumi, Znamenja / Signs, Knjiga o arhitekturni obliki, njeni vsebini in pomenu / A book on architectural form, its contents and meanings, Arhitekt / Architect Marko Mušič, Znanstveni inštitut Filozofske fakultete UL, Ljubljana, 2000;
• Nace Šumi, Vile / Villas, Arhitekt / Architect Marko Mušič, Znanstveni inštitut Filozofske fakultete UL, Ljubljana, 2001;
• Jure Mikuž, Nova cerkev v Dravljah, Učlovečena arhitektura, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana, 2007 (knjiga izšla še v angleški in nemški različici);
• Jure Mikuž, Mušičeve Žale, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana, 2009;
• Fedja Košir, Kolašin in Lovčen, Od človeškega k onstrančloveškemu, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana, in Črnogorska akademija znanosti in umetnosti, Podgorica, 2010 (knjiga izšla še v angleški in črnogorski različici);
• Edvard Kovač, Park spomina Teharje, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana, 2011;
• Georgi Konstantinovski, Univerzitetno središče v Skopju, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana, in Makedonska akademija znanosti in umetnosti, Skopje, 2013.