Prijeđi na sadržaj

Fonetika

Izvor: Wikipedija
Fonetika
(Glasoslovlje)
Prikaz aktivnih i pasivnih mjesta artikulacije:
1 i 2: usne • 3: zubi • 4: desni (alveole) • 6: prednji dio tvrdoga nepca • 7: tvrdo nepce (palatum) • 8: meko nepce (velum) • 9: resica (uvula) • 10: ždrijelo • 11: grkljan • 13: korijen jezika • 14: stražnji dio leđa jezika • 15: srednji dio leđa jezika • 16: prednji dio jezika • 17: vrh jezika
Znanstveno poljeFilologija
Znanstveno područjeHumanističke znanosti
Klasifikacija znanosti u Hrvatskoj
Jezikoslovlje‎
Jezične razine
Fonetika ¤ Fonologija ¤ Morfologija ¤ Sintaksa ¤ Semantika ¤ Pragmatika ¤ Stilistika
Jezikoslovne discipline
Teorijsko jezikoslovlje
Empirijsko jezikoslovlje
Opće jezikoslovlje
Računsko jezikoslovlje
Deskriptivna lingvistika
Primijenjeno jezikoslovlje
Usvajanje jezika ¤ Psiholingvistika ¤ Sociolingvistika
Poredbeno-povijesno jezikoslovlje
Poredbeno jezikoslovlje
Flektivni jezici ¤ Aglutinativni jezici ¤ Izolirajući jezici ¤ Sintetički jezici ¤ Polisintetski jezici
Povijesno jezikoslovlje
Dijalektologija
Računarska lingvistika
Korpusna lingvistika
Lingvističke teorije
Strukturalistička lingvistika
Generativna lingvistika
Kognitivna lingvistika
Leksikologija
Etimologija
Povijest jezikoslovlja
Popis jezikoslovaca

Fonetika (od grč. phōnētikós: 'glasovni') ili glasoslovlje jezikoslovna je znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičkih obilježja glasova i govora.

Podjela

[uredi | uredi kôd]

Fonetika se može podijeliti na:

  • artikulacijsku fonetiku
  • akustičku fonetiku
  • perceptivnu ili auditivnu fonetiku

Artikulacijska fonetika

[uredi | uredi kôd]

Artikulacijska fonetika proučava djelovanje artikulacijskih organa, to jest govornog prolaza. Pri proizvodnji govornih glasova razlikuju se mjesto i način izgovora. Zato su za opis glasova uspostavljena tri kriterija: zvučnost, način artikulacije i mjesto artikulacije.

Akustička fonetika

[uredi | uredi kôd]
Prikaz rezultata mjerenja intonacije jedne izgovorene njemačke rečenice[1]

Akustička fonetika proučava akustičke osobine glasova i govora. U glavne osobine govornih zvukova ubrajaju se: amplituda, frekvencija, trajanje i spektar.

Perceptivna fonetika

[uredi | uredi kôd]

Perceptivna ili auditivna fonetika proučava načine tumačenja glasova i govora.

Primjeri:

  • amplituda se percipira kao glasnoća, tj. energija [Eng]
  • frekvencija se percipira kao visina tona [kHz]
  • trajanje se percipira kao duljina glasa [ms]

Fonetska transkripcija

[uredi | uredi kôd]

Govorni glasovi bilježe se s pomoću fonetske transkripcije. Budući da slovopis i pravopis nisu prikladni za potpun prikaz izgovora fonetičari upotrebljavaju specijalne sustave fonetskih simbola (npr. međunarodnu fonetsku abecedu).

Uobičajeno je označiti fonetsku transkripciju uglatim zagradama [ ].

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Kordić, Snježana. 1995. Relativna rečenica (PDF). Znanstvena biblioteka Hrvatskog filološkog društva 25. Matica hrvatska i Hrvatsko filološko društvo. Zagreb. str. 91. doi:10.2139/ssrn.3460911. ISBN 953-6050-04-8. OCLC 37606491. OL 2863536W. (CROSBI). (NSK). (KGZ). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 14. veljače 2021. Pristupljeno 15. srpnja 2026.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Mrežna mjesta
Članak Fonetika koji govori o jeziku je mrva: začetak enciklopedijskog članka. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Wikipedije.