Baguette
| Tradicionalne vještine i kultura baguettea | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština UNESCO | |
 | |
| Država |  Francuska |
| Regija | Europa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa | 2022. |
| Ugroženost | - |
| Poveznica | UNESCO:01883 |
Baguette (fr. za „štap, palicu” ili „štapić”) ili baget, ponegdje poznat i kao francuski kruh, je vrsta dugog i uskog kruha francuskog podrijetla koji se obično pravi od osnovnog nemasnog tijesta (tijesto, a ne oblik, je definirano francuskim zakonom).[1] Prepoznatljivog je izduženog i profinjenog oblika i hrskavoj kori. Baguette ima promjer od oko 5 do 6 cm i uobičajenu duljinu od oko 65 cm, ali može biti dugačak i do 1 m, te obično teži oko 250 g.
Baguette je najpopularnija i najčešće konzumirana vrsta kruha u Francuskoj tijekom cijele godine. Iako je ovaj kruh simbol Francuske, baguette se konzumira u mnogim drugim zemljama,pa tako i kod nas, ali osobito u bivšim francuskim kolonijama. Tako se u Francuskoj konzumira oko 30 milijuna bageta dnevno, a u Alžiru oko 49 milijuna.[2]
Izrada baguettea zahtijeva specifične vještine i tehnike: peče se tijekom cijelog dana u malim serijama, a rezultat varira ovisno o temperaturi i vlažnosti. Baguette ima određene obrasce konzumacije i društvene prakse koje ga razlikuju od ostalih vrsta kruha.Tako svakodnevna kupnja koja dovodi do redovitih posjeta pekarama, a dugi oblik koji zahtijeva posebne izložbene štandove.[3] U studenom 2018. “umijeće i kultura” izrade ovog kruha dodana je na Nacionalni popis nematerijalne kulturne baštine francuskog Ministarstva kulture.[4] Godine 2022. obrtničko znanje i kultura kruha baguette upisani su na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.[3]
Postoji nekoliko popularnih legendi o podrijetlu baguettea, iako povjesničari smatraju da je on rezultat evolucije pekarstva, a ne jednog specifičnog trenutka. Međutim, činjenica je da je dugi, štapićasti kruh u Francuskoj postao popularniji tijekom 18. stoljeća[5] Jedna od najpoznatijih legendi kaže kako je Napoleon tražio da se kruh peče u duguljastom, tankom obliku kako bi ga vojnici lakše nosili u posebnim džepovima na svojim hlačama, umjesto dotadašnjih okruglih štruca koje su bile glomazne.[6] Legenda iz 19. stoljeća tvrdi da je tijekom izgradnje pariškog metroa dolazilo do sukoba među radnicima. Budući da su radnici sa sobom nosili noževe kako bi rezali okrugli kruh, nadzornik je navodno zamolio pekare da naprave kruh koji se može lomiti rukama, kako bi radnicima oduzeli oružje.[7] Povijesno najvjerojatnija teorija povezuje baguette s austrijskim časnikom Augustom Zangom koji je 1839. godine u Parizu otvorio "Boulangerie Viennoise" u kojoj je prodavao bečki kruh. On je koristio visoko rafinirano mađarsko mljeveno brašno i uveo peć na paru koja je omogućila stvaranje prepoznatljive hrskave zlatne kore i mekane unutrašnjosti.[5] Njegovu popularizaciju potaknuo je “Zakon o radu iz 1920.” godine, koji je pekarima zabranjivao rad prije 4 sata ujutro. Budući da se tradicionalni okrugli kruh dugo pekao, pekari su počeli raditi tanke baguettee koji su se pekli puno brže kako bi bili spremni za doručak kupaca.[8]
Tradicionalni proces pečenja uključuje nekoliko koraka: mjerenje i vaganje sastojaka, miješenje, fermentaciju, dijeljenje, odmaranje, ručno oblikovanje, dizanje tijesta, zarezivanje (pekarov potpis) i pečenje. Baguette se ističe od ostalih vrsta kruha jer se pravi samo od četiri sastojka (brašno, voda, sol, kvasac i/ili kiselo tijesto), od kojih svaki pekar stvara jedinstveni proizvod.[3]
Baguetti se obično izrađuju kao djelomično slobodno oblikovani kruhovi, pri čemu se kruh oblikuje nizom pokreta preklapanja i valjanja, diže se u košarama obloženim tkaninom (bannetons) ili u redovima na ručniku natopljenom brašnom, koji se naziva couche. Nakon posljednje faza fermentacije („dizanja”) od 20 min do nekoliko sati, na njihovoj površini se žiletom naprave lagani, kosi rezovi pod kutom od 45° („zarezivanje”). Peku se ili izravno na ognjištu etažne peći ili u posebnim perforiranim posudama dizajniranim da zadrže oblik bageta, a istovremeno propuštaju toplinu kroz perforacije. Čim se baguetti nađu u pećnici, ubrizgava se para koja sprječava trenutno isušivanje površine tijesta, omogućujući baguettima da se prošire zbog topline i da se plinovi potpuno otvore. Vrijeme pečenja varira od 20 do 30 minuta, ovisno o veličini bageta i željenoj razini pečenosti, nakon čega se hladi na rešetkama kako bi iz njih izašla para.
Baguette se jede u raznim okruženjima, uključujući obiteljske obroke, u restoranima i školskim kantinama. Proces pečenja prvenstveno se uči kroz program rada i učenja koji kombinira nastavu u učionici s praksom na radnom mjestu u pekari.[3]
- ↑ Décret n°93-1074 du 13 septembre 1993 pris pour l'application de la loi du 1er août 1905 en ce qui concerne certaines catégories de pains, 13. rujna 1993. (fr.) Preuzeto 14. siječnja 2026.
- ↑ Alžirska ljubavna afera s bagetima, World Grain, 25. siječnja 2016. (engl.) Preuzeto 14. siječnja 2026.
- 1 2 3 4 UNESCO-ovim službenim stranicama (fr.) Preuzeto 14. siječnja 2026.
- ↑ Umješnost i kultura kruha bageta (Les savoir-faire artisanaux et la culture de la baguette de pain), Francusko Ministarstvo kulture, 12. veljače 2019. (fr.) Preuzeto 14. siječnja 2026.
- 1 2 Jim Chevallier, O bagetu: Istraživanje podrijetla francuske nacionalne ikone, Createspace Independent Pub, 2014. ISBN. 978-1-4973-4408-2
- ↑ "Povijest bageta: Legende, zakoni i dugi kruhovi", Bonjour Pariz, 26. siječnja 2015. (engl.) Preuzeto 14. siječnja 2026.
- ↑ "Lomljenje kruha: priča o bagetu", Booking.com (engl.) Preuzeto 14. siječnja 2026.
- ↑ "Le Pain Frais", La Figaro, Pariz. 4. kolovoza 1920. (fr.) Arhivirano iz izvornika 21. siječnja 2018. Preuzeto 14. siječnja 2026.
- O bagetu, istraživanje podrijetla bageta (engl.)
- Jean-Luc Valteau, Video primjer svjetske baštine na youtube, 2021. (fr.)
 | Nematerijalna kulturna baština s potrebom za hitnom zaštitom (1) | Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) | .svg){kind=small} |
|---|---|---|---|
| Reprezentativni popis (26) | Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Alpinizam1) (2019.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Baguette, tradicionalne vještine i kultura (2022.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima2) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski objed (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Glazbeno umijeće svirača lovačkog roga3) (2020.) • Gwoka4) (2014.) • Maloya4) (2009.) • Medvjeđe svečanosti u Pirinejima5) (2022.) • Parfumerija u Grasseu (2018.) • Procesija divova i zmajeva6) (2008.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Ručna izrada stakla7) (2023.) • Sokolarstvo8) (2021.) • Suhozid9) (2024.) • Transhumanca, sezonsko seljenje stoke10) (2023.) • Umjetnost staklenih perli11) (2020.) • Urarske obrtničke i umjetničke vještine12) (2020.) • Vještine pariških krovopokrivača cinkom i ornamentalista (2024.) • Živa kultura lunaparkova6) (2024.) | ||
| Registar najboljih praksi očuvanja (3) | Graditeljske radionice gotičkih katadrala13) (2020.) • Yole ronde s Martinika, od konstrukcije do plovidbenih praksi4) (2020.) • Pljočkanje14) (2022.) | ||
1) Zajednička svjetska baština Italije, Francuske i Švicarske; 2) Zajednička baština Francuske i Španjolske; 3) Zajednička svjetska baština više zemalja (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg); 4) Nematerijalna svjetska baština francuskih prekomorskih posjeda; 5) Zajednička baština Francuske i Andore; 6) Zajednička baština Belgije i Francuske; 7) Zajednička svjetska baština više zemalja (Češka, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska i Španjolska); 8) Zajednička baština više zemalja (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Hrvatska, Južna Koreja, Katar, Mađarska, Maroko, Mongolija, Saudijska Arabija, Sirija, Španjolska i Ujedinjeni Arapski Emirati); 9) Nematerijalna svjetska baština više zemalja (Andora, Austrija, Belgija, Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Luksemburg, Slovenija, Španjolska i Švicarska); 10) Zajednička svjetska baština više zemalja (Albanija, Andora, Austrija, Hrvatska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Rumunjska i Španjolska); 11) Zajednička svjetska baština Italije i Francuske; 12) Zajednička baština Francuske i Švicarske; 13) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Francuska, Italija, Norveška i Njemačka); 14) Zajednička baština više zemalja (Belgija, Cipar, Francuska, Hrvatska i Italija); | |||
