Boljševici
Boljševici (od ruskog большевик, od riječi больше - većina) je ime za pripadnike lijevog radikalnog krila Ruske socijal-demokratske radničke partije (RSDRP) nakon njenog raspada na dvije frakcije; boljševike i menjševike.
Do raskola u partiji je došlo na drugom kongresu partije 1903.[1] kada je boljševičko krilo za sebe uzelo skraćenicu RSDRP(b), gde je b označavalo boljševike. Ubrzo posle dolaska na vlast u novembru 1917. partija je promenila ime u Rusku socijal-demokratsku radničku partiju (boljševika). Nakon kongresa održanog 1952. Ruska komunistička partija je i formalno izbrisala riječ boljševik iz svoga imena.
Boljševičku partiju Ruske socijal-demokratske radničke partije počeo je izgrađivati Vladimir Iljič Lenjin - 1905. kao masovnu radničku partiju sa unutrašnjom demokratskom hijerarhijskom strukturom na pricipu demokratskog centralizma. Boljševici su sebe smatrali za vođe revolucionarnog proleterijata u Rusiji. Njihova uvjerenja i praksa se često zovu boljševizam.
Drugi kongres Ruske socijal-demokratske radničke partije održan je u Briselu (jul) i Londonu u augustu 1903., Lenjin i njegov rival Martov razišli su se po pitanju uloge partijskog članstva. Lenjin je želio da članovi partije budu samo oni koji prihvaćaju program partije, materijalno ga podupiru i daju svoj osobni doprinos u jednoj od partijskih organizacija[2]. Martov je s druge strane bio za uobičajeni osobni doprinos članova pod vodstvom jedne partijske organizacije. Lenjin se zalagao za manje - ali aktivno partijsko članstvo, a ne brojno koje jedino ima partijsku knižicu, i ništa ne radi. Po njegovom mišljenju ta aktivna partijska baza, stvorit će unutar sebe - jezgru profesionalnih revolucionara, od odanih komunista, koji će provoditi većinu svog vremena u organiziranju partije za rad sa masama, i biti u stanju provesti proletersku revoluciju Profesionalno jezgro partije regrutirat će se od aktivnih i iskusnih članova, a simpatizere ne će uzimati u obzir. Partija će biti organizirana na temelju koncepta demokratskog centralizma Martov, inače bliski prijatelj Lenjina, složio se a njim da jezgra partije treba biti sastavljena od profesionalnih revolucionara, ali želio je da članstvo u partiji treba biti otvoreno i za simpatizere, revolucionarne radnike i druge sumišljenike. Njih dvoje usaglašavali su svoje stavove negdje oko marta-maja 1903. ali do kongresa su njihovi stavovi postali nepomirljivi i to je dovelo do partijskog raskola.[3]
.jpg)
Te dvije frakcije izvorno su se zvale tvrdi (Lenjinovi pristaše) i meki (Martovljeve pristaše), ubrzo je to izmjenjeno u Boljševik i menjševik, na osnovu činjenice da su Lenjinovi pristaše tijesnom većinom pobjedili Martovljeve pristaše po pitanju partijskog članstva. Do pravog izbora na kongresu nije ni došlo, jer se delegati razišli u svađi. U anglosaksonskoj literaturi upotrebljvao se i termin Maksimalist za Boljševike i Minimalist za Menjševike.
Bangladeš Maoistočko- boljševistički reorganizirani pokret Purba Banglar Sarbahara partije
Indija Boljševistička partija Indije- Indija/
Šri Lanka Boljševističko-lenjinistička partija Indije, Cejlona i Burme - Indija Revolucionarna Socijalistička Partija (Boljševika)
Meksiko Boljševistička Komunistička Partija
Senegal Boljševistički nukleusi- Šri Lanka Boljševistička Samasamaja Partija
- ↑ Suny, Ronald Grigor (1998). The Soviet Experiment. London: Oxford UniversityPress. str. 57. ISBN 9780195081053.
- ↑ Service 2000: str. 154
- ↑ Israel Getzler Martov: A Political Biography of a Russian Social Democrat, Cambridge University Press, 2003 (first edition 1967), ISBN 0-521-52602-7 str.78
- Service, Robert (2000). Lenin: A Biography. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-00828-1.
