Aymara

Aymarac

Aymara je velika grupa južnoameričkih Indijanaca u području središnjih Anda u Peruu i Boliviji. Aymare govore jezicima porodice Aymara koja po nekima čini dio još veće porodice Quechumaran (Quechu-Maran). Aymare su locirani uglavnom na bolivijskom i peruanskom altiplanu, najviše oko jezera Titicaca. Greenberg ova plemena jezično klasificira zajedno sa Quechua Indijancima kao posebnu granu nekih mega-porodica "Andean Stock" i "Andean Equatorial Phylum", trpajući u njih grupe kao što su Alacaluf, Tehuelche, Zaparo Indijance, Cahuapana, Catacao, Xibito, Colan, Sec i Leco. Ova su plemena toliko različita po samom svome izgledu, kulturi i mentalitetu da to postaje besmisleno. Njegova klasifikacija ipak nije priznata. Danas se Velika porodica Quechumaran dijeli na dvije porodice to su Aymara i Quechua. Plemena koja su pripadala Aymarama u kolonijalno doba bila su:

• Cabana-Condes, Peru.
• Cana (pl. Canas). - u departmanu Cuzco, rijeke Tinta y Ayaviri, kečuanizirani.
• Canchi, nestali, u dolini valle del Vilcanota (Cuzco).
• Canta, Peru.
• Cara-caras, Bolivija.
• Caranga, provincia Oruro (Bolivia), río Desaguadero, lago Coipasa;
• Carumas, Peru.
• Charca, Bolivija. provincia Oruro, sjeveroistočno od lago Poopó. Grad Sucre utemeljen je oko 1539. na mjestu sela Charca Indijanaca. Preživjele su mnoge crkve iz kolonijalnog perioda. 1809. tu se zbio bolivijski ustanak protiv Španjolaca.
• Chichas, Bolivija.
• Chumbivilcas, Peru, (departman Cuzco).
• Colla, njihov dijalekt je nestao, kečuanizirani su, živjeli su na río Ramis (Cuzco).
• Collagua, río Colea, departaman Arequipa (Perú).
• Collahuaya, oni su možda grupa Puquina, vidi.
• Condes, Peru.
• Cotabambas, Peru.
• Larecaja - jezik La Paz (Bolivia).
• Lipes, Bolivija.
• Lucanas, Peru.
• Lupaca, lago Titicaca,
• Omasuyo (Umasuya), Bolivija, provincija La Paz, istočno od lago Titicaca.
• Pacajes, Bolivija.
• Pacasa, río Desaguadero i lago Callapa, provincija La Paz.
• Paria - jezik, Bolivija.
• Parinacochas, Peru.
• Quillaca, Quilacas-Asanaques, Bolivija. Oruro, jugoistočno od jezera Poopó.
• Sicasica, jezik, Bolivija.
• Soras, Bolivija. postoji i grupa Soras u Peruu, ne pripadaju Aymarama.
• Soropalca - jezik, Potosí (Bolivia),
• Ubina, Peru, río Tambo, departaman Arequipa.
• Yanahuaras, Peru.
• Yauyos, Peru.

Danas porodicu Aymara zastupaju grupe Kawki i Aymara

• Aymaraes, Peru.
• Cauqui (Kawkis) i Jaqi – sela Tupe(Jaqi), Cachuy (Kawki) i Huantan, departaman Yauyos (Perú); Kawki su uveliko hispanizirani, ipak još možda desetak osoba govori ovj jezik.

Brinton i Loukotka porodici uključuju sljedeće jezike i dijalekte: canas, canchis, carangas, charcas, collas ili collaguas (dva su plemena i dva jezika), lupacas, pacasas i quillaguas, u području Cuzca, jezera Titicaca i rijeke Huallaga. Pripadaju joj također i larecaja, colla, collagua, chumbivilca, ubina, omasuyo, soropalca, boliviano i cauqui.

Život i običaji

Alpaka, kvalitetna vuna ove životinje nalik na ovcu, služi Indijancima sa Anda da od nje izrađuju odjeću.

Aymare su prvenstveno poljoprivrednici. Krompir je njihova najvažnija biljka. Postoji preko 200 imenovanih varijeteta. Većinom priređuju smrznute osušene kriške krompira poznate kao chuñu. Uzgajaju 10 varijeteta Oxalis tuberose i 5 Ullucus tuberosusa, 6 vrsta kukuruza (Zea mais). Bilo je još biljaka koje su Aymare uzgajali, 'kañawa' (Chenopodium spp.) i druge.

Stočarstvo je zastupljeno ljamama i alpakama. Ljame se koriste za nošenje tereta, njihovo meso rijetko se jelo, tada kao 'charqui' ('jerky'). Alpaka se držala zbog fine vune od koje Aymare proizvode vlastitu odjeću. Muškarce ovih Indijanaca lako odmah prepoznamo po kapama sa poklopcima za uši.

Bave se i Ribarstvo, koristeći duboke mreže, mreže na povlačenje i ogradama u vodi. Izrađuju plovila poznata kao 'balsa' izrađena od trske-totora.

Aymara muškarac, na glavi nosi kapu sa poklopcima za uši, žensko pokrivalo za glavu je šešir.

Deformacija lubanje u spektakularni oblik poznat kao 'sugar-loaf' vršila se nad malenom djecom. Kuće Aymara su jedno-prostorne, 8 do 10 stopa (2,5 sa 3 metra), u blizini vrata uvijek se nalazi peć od gline.

Socijalna jedinica je muškarac sa svojom braćom, njihovim ženema i neudanim kćerima ,to su takozvane 'proširene obitelji'. Patrilinearni 'ayllu', u španjolskom prijevodu 'comunidad', politička je jedinica koja se sastoji od više proširenih obitelji. Oni su vlasnici zemljišta.

Historija

Prethodno su Aymare dok nisu došli pod vlast države Inca 1430., bili organizirani u više nezavisnih država, svaka je govorila vlastitim dijalektom. Glavne su im države bile Colla i Lupaca. Nakon osvajanja zemlja Aymara postaje dio carstva Inca. Španjolsko osvajanje počinje 1535, što je dovelo do pokrštavanje Indijanaca. Indijanska pobuna počinje 1780. tokom koje su ubili brojne Španjolce. Pobuna traje sve do proklamacije peruanske nezavisnosti od španjolske, 1821. god.

Država Aymara (roza boja)

Aymare prolaze više stadija akulturacije, prvu pod vlasti Inca, drugu pod španjolskom vlasti, i na koncu onu doba modernizacije. Tragovi ovih akulturacija vide se u suvremenim Aymarama koji su od svake ponešto sačuvali. To se vidi u njihovoj religija, oni su katolici ali su sačuvali i vjeru u šamane i duhove. Njihova odjeća kopija je ranih španjolskih kolonijalnih modela. Nepovjerenje prema bijelcima ostalo je do danas.

Aymara danas

Aymara danas žive u Boliviji i Peru, i Čileu, najvećim dijelom kao ruralno stanovništvo. Tri su glavne grupe Aymara (Aymaraes), Kawki i Jaqi koji govore jezikom jaqaru, ovi posljednji, barem što se tiče jezika gotovo su nestali. Svih zajedno ima ih preko 2 000 000.

Nematerijalna kulturna baština

Folklorna baština naroda Aymara upisana je u UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Bolivije, Čilea i Perua. Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 4. zasjedanju koje je održano od 28. septembra do 2. oktobra 2009. god. u Abu Dabiju, UAE.

Upisivanje na listu ima za cilj razviti mjere zaštite kako bi se osigurala održivost:

• usmenih izraza,
• muzike i
• tradicionalnog znanja (tekstilna umjetnost i poljoprivredne tehnologije)

Vanjske veze

Arhivirano 2006-04-25 na Wayback Machine-u