Rafijolepis
| Rafijolepis | |
|---|---|
 Raphiolepis umbellata | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Rosaceae |
| Potporodica: | Amygdaloideae |
| Tribus: | Maleae |
| Podtribus: | Malinae |
| Rod: | Rhaphiolepis Lindl. |
| Baze podataka | |
Rafijolepis (lat. Rhaphiolepis), rod vazdazelenih grmova i drveća iz porodice ružovki (Rosaceae). Sastoji se od 12 vrsta rasprostranjenih od Himalaja do umjerene istočne Azije i zapadne i središnje Malezije. Bio je uključivan u podtribus Pyrinae.[1]
Tipična vrsta je Rhaphiolepis indica (L.) Lindl. ex Ker Gawl. Rod je opisan u Botanical Register; consisting of coloured . . . 6: 468. 1820.[2]
Ime roda dolazi od grčkog rhaphis = igla i lepis = ljuska, što se odnosi na uske ljuske pupova ili cvjetnih dijelova.
Rhaphiolepis je vrlo elegantan rod zimzelenih ružovki iz istočne i jugoistočne Azije, blizak mušmulama (Eriobotrya), kruškama i drugim “jabukastim” ružovkama iz skupine Maleae.
To su zimzeleni grmovi ili mala stabla, s kožastim tamnozelenim listovima, često sjajnim, cijelog ili nazubljenog ruba. Cvjetovi su vrlo dekorativni: bijeli, ružičasti, ponekad lagano mirisni, skupljeni u guste cvatove nalik malim jabukovim cvjetovima. Plodovi su mali pomi: tamnoplavi, ljubičasti, gotovo crni kad sazru, često s jednom sjemenkom.
Najpoznatija vrsta je Rhaphiolepis indica, poznata kao Indian hawthorn — iako nema veze s pravim glogovima (Crataegus). To je jedna od najpopularnijih ukrasnih zimzelenih grmolikih ružovki toplijih krajeva svijeta.
Vrlo je zanimljivo što se rod posljednjih godina našao usred velikog taksonomskog potresa. Molekularna istraživanja pokazala su da su Rhaphiolepis i Eriobotrya toliko bliski da ih neki sustavi, uključujući Kew POWO, danas praktički spajaju u jedan rod. To znači da je čak i japanska mušmula (loquat), nekada Eriobotrya japonica, u nekim novim kombinacijama postala Rhaphiolepis bibas.
Rod je vrlo popularan u mediteranskim vrtovima, obalnim područjima, bonsaiju, živicama i parkovima, jer podnosi sol, vjetar, sušu, gradske uvjete, i relativno siromašna tla. Ali ima i jednu slabost, u vlažnim klimama često strada od gljivične pjegavosti lista (Entomosporium).[3]
Cijeli rod zanimljiv jer izgleda kao spoj mušmule, gloga, i focinije,
Rhaphiolepis umbellata
Rhaphiolepis indica
_Makino_(AM_AK288664-2).jpg)
_at_a_distance.jpg)
- Rhaphiolepis brevipetiolata J.E.Vidal
- Rhaphiolepis ferruginea F.P.Metcalf
- Rhaphiolepis indica (L.) Lindl.
- Rhaphiolepis integerrima Hook. & Arn.
- Rhaphiolepis jiulongjiangensis P.C.Huang & K.M.Li
- Rhaphiolepis lanceolata Hu
- Rhaphiolepis major Cardot
- Rhaphiolepis oblongifolia (Merr. & Rolfe) B.B.Liu & J.Wen
- Rhaphiolepis philippinensis (S.Vidal) Kalkman
- Rhaphiolepis salicifolia Lindl.
- Rhaphiolepis umbellata (Thunb.) Makino
- Rhaphiolepis wuzhishanensis W.B.Liao, R.H.Miau & Q.Fan
- Opa Lour.; (nom. rej.)
- Raphiolepis Lindl. in Bot. Reg. 6: t. 468 (1820), nom. rejic.
- ↑ World Plants (Complete List) Pristupljeno 1. travnja 2024.
- ↑ Tropicos Pristupljeno 1. travnja 2024.
- ↑ TGarden Design, pristupljeno 18. svibnja 2026.
