Prijeđi na sadržaj

Lampredotto

Izvor: Wikipedija
Lampredotto

Podrijetlo
Mjesto podrijetla Firenca
Regija/država Toskana, Italija
Detalji
Vrsta jela jedno jelo
Temperatura jela toplo
Glavni sastojci kruh, grah, povrće

Lampredotto je firentinsko jelo koje se priprema od jednog od četiri dijela goveđeg želuca, sirišta.

To je tipično siromašno jelo i najčešća firentinska ulična hrana, još uvijek vrlo popularna u toskanskoj prijestolnici zahvaljujući prisutnosti brojnih kioska takozvanih "lampredottai", ili prodavača lampredotta[1], smještenih u različitim dijelovima grada.

Etimologija

[uredi | uredi kôd]

Naziv lampredotto na neki način potječe od naziva paklara,[2] vodenog kralježnjaka iz skupine Agnatha, nekoć vrlo raširenog u vodama rijeke Arno, čija usta imaju oblik sličan dizajnu ovih tripica.

Sirište

[uredi | uredi kôd]
(engl.) Shematski prikaz komornog želuca preživača. Pogled s desne strane životinje. eng. Abomasum – sirište

Sirište se sastoji od mršavog dijela, tal. gale, i masnijeg dijela, tal. spannocchia.[3]

Gale karakteriziraju mali nabori (tal. gale) smeđe boje i jak okus. Klip, s druge strane, ima svjetliju boju i blaži okus. Lampredotto je u cjelini tamne boje.

Priprema

[uredi | uredi kôd]
Sirište
Lampredotto kiosk na Via Gioberti

Dugo se kuha u vodi s rajčicom, lukom, peršinom, mrkvom i celerom . Može se posluživati ili kao obično kuhano meso začinjeno zelenim umakom ili na način koji najviše vole Firentinci, odnosno narezan na komade kao nadjev za slani toskanski sendvič, semelle,[4] čiji se gornji dio obično natapa u temeljcu za kuhanje lampredotta.[5] Na štandovima lampredotta vrlo je popularna i verzija in zimino, odnosno pirjana (tal. in umido)[6] s lisnatim povrćem, uglavnom špinatom.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Attilio Scotti. 2. ožujka 2010. Elogia del Lampredotto: salva la Firenze globalizzata del Gusto (talijanski). Newsfood.com. Pristupljeno 20. srpnja 2010.
  2. ↑ Accademia della Crusca. 1863. Tipografia Galileiana (ur.). Vocabolario degli accademici della Crusca (talijanski). 9. Firenca. str. 55 [neodređeni ISBN].
  3. ↑ lampredòtto (talijanski). Pristupljeno 2. prosinca 2013.
  4. ↑ Naziv je dijalektalna deformacija riječi sèmel i potječe od njemačke riječi semmel, što označava laganu i mekanu pecivo, usp. Gian Marco Mazzanti. Il pane toscano (talijanski). Pristupljeno 23. ožujka 2012. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  5. ↑ La cucina del Corriere della Sera. Lampredotto (talijanski). Pristupljeno 2. prosinca 2013. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  6. ↑ U Toskani se takozvano kuhanje "in umido" odnosi na varivo na bazi rajčice.

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]
  • Laura Rangoni. 2000. Pacini Fazzi (ur.). La povera nobiltà della trippa (talijanski). Lucca. ISBN 978-88-7246-398-7
  • Massimo Scheggi. 2004. Edizioni Tipografia Artistica Fiorentina (ur.). Lampredottai e trippaiuoli a Firenze (talijanski). Firenze [neodređeni ISBN].
  • Paolo Petroni. 2008. Giunti Editore (ur.). Il grande libro della vera cucina toscana (talijanski). Firenze. ISBN 978-88-09754-34-8
  • Indro Neri. 2011. Aerostato (ur.). Ricette col lampredotto. Seattle. ISBN 978-0-9842169-2-5
  • Leonardo Romanelli. 2011. Romano Editore (ur.). Il libro delle frattaglie (talijanski). Firenze. ISBN 978-88-96376-42-3

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Lampredotto