Prijeđi na sadržaj

Sovašice

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Aegothelidae)
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Podrazred:Neornithes
Infrarazred:Neognathae
Red:Aegotheliformes
Worthy et al., 2007
Porodica:Aegothelidae
Bonaparte, 1853
Rod:Aegotheles
Vigors & Horsfield, 1827
Tipična vrsta
Caprimulgus novaehollandiae[1]
Sinonimi
  • Euaegotheles Mathews, 1918
  • Megaegotheles Scarlett, 1968
Baze podataka

Sovašice (lat. Aegothelidae), porodica noćnih ptica koja se prema nekim autorima[2] grana u dva roda, Aegotheles i Euaegotheles, dok drugi autori[3] sve vrste ostavljaju u jednom rodu. Za sad ju se još vodi kao dio reda širokljunki, no od 2003.[4] kad su objavljeni rezultati analize mitohondrijske DNK ovih ptica, sve češće ih se izdvaja u zaseban red, "Aegotheliformes".

Rasprostranjenost im je ograničena na Novu Gvineju i Australiju kao i susjedne manje otoke, kao što su Moluci i Nova Kaledonija.

Izgledaju slično sovama, ali su manje. U odnosu na tijelo, noge su im kratke i sitne. Kratak, široki kljun je kod korijena oivičen četkastim perjem. Za dana miruju u dupljama stabala ili na granama, dok u sumrak i noću na tlu traže kukce, pauke i druge beskralješnjake, ili svoj plijen love u letu.

Taksonomija

[uredi | uredi kôd]
Filogenija Aegothelidae[5]
Aegotheles

A. savesi





A. insignis



A. tatei





A. crinifrons





A. cristatus




A. affinis



A. bennettii






A. salvadorii




A. wallacii




A. archboldi



A. albertisi










Porodica Aegothelidae[6][7]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Apodidae. aviansystematics.org. The Trust for Avian Systematics. Pristupljeno 5. kolovoza 2023.
  2. ↑ Animal Diversity
  3. ↑ Wikivrste
  4. ↑ Dumbacher et al. (2003)
  5. ↑ Boyd, John. 2007. STRISORES II- Apodiformes. John Boyd's website. Pristupljeno 30. prosinca 2017.
  6. ↑ Comparison of IOC 8.1 with other world lists. IOC World Bird List. v8.1. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. veljače 2018. Pristupljeno 30. prosinca 2017.
  7. ↑ Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018