Idi na sadržaj

Goku

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Goku
Lik iz serije Dragon Ball
Prvo pojavljivanjeDragon Ball poglavlje #1 Bulma i Son Goku, 3. decembar, 1984. (Weekly Shōnen Jump 1984 #51)
StvaralacAkira Toriyama
Glas
Informacije
NadimakKakarot (ime pri rođenju)
VrstaSaiyan
ZanimanjeMajstor borilačkih vještina
Farmer rotkvica

Goku (japanski: 孫悟空, Son Gokū) je izmišljeni lik i glavni protagonist manga serijala Dragon Ball, koji je kreirao Akira Toriyama. Zasnovan je na Sun Wukongu (u Japanu poznatom kao Son Gokū, a na Zapadu kao Kralj majmuna), glavnom liku klasičnog kineskog romana iz 16. vijeka Putovanje na Zapad, uz uticaje iz hongkonških akcijskih filmova Jackieja Chana i Brucea Leeja. Goku je debitovao u prvom poglavlju mange Dragon Ball, pod nazivom Bulma i Son Goku (japanski: ブルマと孫悟空, Buruma to Son Gokū),[a] koje je prvobitno objavljeno u japanskom časopisu Weekly Shōnen Jump 3. decembra 1984.[1]

Goku je predstavljen kao ekscentričan dječak s majmunskim repom koji trenira borilačke vještine i posjeduje nadljudsku snagu. Upoznaje Bulmu i pridružuje joj se u potrazi za sedam Zmajevih kugli koje ispunjavaju želje. Na tom putu pronalazi nove prijatelje koji ga prate u njegovom cilju da postane jači. Odrastajući, Goku postaje najmoćniji ratnik na Zemlji i bori se protiv raznih zlikovaca uz pomoć prijatelja i porodice, usput stječući nove saveznike. Rođen pod imenom Kakarot (japanski: カカロット, Kakarotto),[b]kao pripadnik rase Sajanaca na planeti Vegeta, poslan je na Zemlju kao dojenče neposredno prije nego što je njegov rodni svijet uništio Frieza. Po dolasku na Zemlju, bebu pronalazi Son Gohan, koji mu postaje usvojitelj (djed) i daje mu ime Goku. Dječak je prvobitno nasilan i agresivan zbog svoje sajanske prirode, sve dok ga slučajna povreda glave ne pretvori u veselu i bezbrižnu osobu. Dobrota i učenja djeda Gohana dodatno su uticali na Gokua, koji kasnije svom prvom sinu daje ime Gohan njemu u čast.

Kao protagonist serijala Dragon Ball, Goku se pojavljuje u većini epizoda, filmova, televizijskih specijala i OVA izdanja anime adaptacija mange (Dragon Ball, Dragon Ball Z) i nastavaka (Dragon Ball GT, Dragon Ball Super, Dragon Ball Daima), kao i u mnogim videoigrama ove franšize. Zbog međunarodne popularnosti serijala, Goku je postao jedan od najprepoznatljivijih i najikoničnijih manga i anime likova širom svijeta. Izvan franšize Dragon Ball, Goku je imao kameo pojavljivanja u Toriyaminom autoparodičnom serijalu Neko Majin Z, bio je predmet drugih parodija i pojavljivao se na posebnim događajima. Većina zapadne publike prvi put se susrela s odraslom verzijom Gokua u animeu Dragon Ball Z, koji je adaptirao posljednjih 26 svezaka mange, za razliku od njegovog prvobitnog pojavljivanja u liku djeteta, a razlog za to bio je ograničen uspjeh prve anime serije na inostranom tržištu.[2]

Koncept i stvaranje

[uredi | uredi izvor]

Goku, kao i sam Dragon Ball, nastali su iz Torijaminog ranijeg, jednokratnog stripa (one-shot) pod nazivom Dragon Boy. U toj priči, protagonist izgleda slično Gokuu, ali ima par krila.[3] Prvobitna inspiracija bili su hongkonški akcijski filmovi, uključujući one s Bruceom Leejem, poput filma U zmajevom gnijezdu (1973), te s Jackiejem Chanom, poput filma Pijani majstor (1978).[4][5] Toriyama je izjavio da je imao mladog Chana na umu za eventualnu igranu (live-action) verziju Gokua, rekavši da "niko ne bi mogao glumiti Gokua osim njega."[6] Goku koristi razne i mješovite stilove istočnoazijskih borilačkih vještina, uključujući karate i wing chun (kung fu).[7][8]

Bulma i Goku bili su prvi par likova predstavljenih u mangi. Toriyama je izjavio da je kasnije nastavio uvoditi likove u parovima jer "na taj način mogu objasniti likove i njihov međusobni odnos kroz njihovu interakciju. Smatram da nije dobro ubacivati previše naracije. Pretpostavljam da su Goku i Bulma reprezentativni primjer toga." Dodao je i da "kao dijete, Goku ne zna ništa [o svijetu], pa bi bez Bulme bio lik koji ne bi izgovorio ni riječ."[9] Toriyama je spomenuo da je njegov urednik Kazuhiko Torishima želio da Goku razvije romantičnu vezu s Bulmom, ali to nikada nije primijenjeno u serijalu.[10] Sa završetkom sage o Cellu (Selu), bilo je planirano da Gohan zamijeni svog oca na mjestu protagonista, ali je Toriyama kasnije odlučio da Gohan nije prikladan za tu ulogu.[11] Prema Torijami, Goku je više sebična osoba nego heroj, jer je njegov glavni interes u priči borba protiv jakih protivnika, a ne zaštita nevinih. Zbog toga se Toriyama naljutio kada su anime adaptacije serijala počele prikazivati Gokua kao mnogo većeg heroja u odnosu na strip.[12] Studio Toei je nastavio prikazivati Gokua kao herojsku figuru, posebno u anime nastavku Dragon Ball GT, gdje on često spašava svoju unuku Pan, što je bio rezultat uticaja filma Titanik iz 1997. godine na producenta Kōzōa Morishitu.[13]

Dizajn

[uredi | uredi izvor]

Lik Gokua zasnovan je na Sun Wukongu (na japanskom Son Goku),[c] centralnom liku kineskog romana Putovanje na Zapad.[14] Kako bi bio kreativan s idejom Sun Wukonga, Toriyama je dizajnirao Gokua kao ljudskog dječaka s majmunskim repom, umjesto potpunog majmuna, jer je rep davao liku prepoznatljivu osobinu.[15] Kasnije je izjavio da mu je crtanje repa predstavljalo problem, pa ga je u priči vrlo rano uklonio.[16] Toriyama u početku nije planirao da Goku bude vanzemaljac; tek s uvođenjem boraca s drugih planeta utvrdio je da je Goku zapravo Sajanac.{{efn|"Sajanci" (japanski: サイヤ人, Saiya-jin dosl. "Osoba Sajya"). Riječ "Saiya" je anagram japanske riječi za povrće (japanski: 野菜, yasai)[17] Goku je dobio sposobnost teleportacije na bilo koju planetu u sekundi kako bi Toriyama mogao ubrzati ritam radnje.[18]

Želeći da serijal ima kineski vizuelni stil, Toriyama je iskoristio boju odora koje nose budistički monasi za Gokuov dōgi.[19] Tokom ranih poglavlja mange, Torijamin urednik Torišima prokomentarisao je da Goku izgleda prilično obično. Toriyama mu je namjerno dao jednostavnu odjeću jer je to bila borilačka manga, a kako bi riješio problem "običnog" izgleda, dodao je likove poput Kame-Sen'nina i Kuririna, te je stvorio Turnir borilačkih vještina[20][21] kako bi se radnja fokusirala na borbu. Kako bi prkosio pretpostavci da će Goku pobijediti na turnirima, Toriyama je odlučio da on izgubi prvi i drugi turnir, a pobijedi tek na trećem.[22]

Torijamin urednik je prvobitno bio protiv toga da Goku odraste, tvrdeći da je neobično da se protagonist drastično mijenja u mangi; međutim, popustio je kada je Toriyama zaprijetio da neće moći nastaviti serijal ako se lik ne razvija.[23] Toriyama je kasnije izjavio da je odlučio da Goku odraste kako bi olakšao crtanje borbenih scena.[24]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ U Vizovom prijevodu na engleski preimenovano u "Bloomers and the Monkey King"
  2. ↑ Igra riječima pri prelasku s engleskog na japanski za riječ "carrot" (mrkva)
  3. ↑ Ime 孫悟空 na japanskom se čita kao "Son Gokū", što predstavlja porijeklo Gokuovog imena.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ 週刊少年ジャンプ 1984/06/19 表示号数51. Media Arts Database (jezik: japanski). Agency for Cultural Affairs. Arhivirano s originala, 9. 10. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2017.
  2. ↑ Yadao, James S. The Rough Guide to Manga. Penguin Books, 1. oktobar 2009. str. 117 Arhivirano 25. 12. 2019. na Wayback Machine ISBN 1405384239, 9781405384230. Dostupno na Google Books
  3. ↑ Toriyama, Akira (9. august 1995.). "Before Dragon Ball Pt. 1". DRAGON BALL 大全集 2: STORY GUIDE. Dragon Ball (jezik: japanski). Shueisha. str. 46. ISBN 4-08-782752-6. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  4. ↑ "Akira Toriyama × Katsuyoshi Nakatsuru". TV Anime Guide: Dragon Ball Z Son Goku Densetsu. Shueisha. 2003. ISBN 4088735463. Arhivirano s originala, 3. septembar 2020. Pristupljeno 21. 11. 2019. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |archive-date= (pomoć)
  5. ↑ The Dragon Ball Z Legend: The Quest Continues. DH Publishing Inc. 2004. str. 7. ISBN 9780972312493.
  6. ↑ "『漫道コバヤシ』~映画「ドラゴンボールZ神と神」公開記念!出でよ神龍!!鳥山明先生、アンケート答えておくれーーーっ!!!!!SP~". Mandō Kobayashi. Fuji TV One Two Next. br. 2. "If it were back when Jackie Chan was still young, I suppose I would have thought nobody could play Goku but him."
  7. ↑ Arts, Way of Martial. "What Martial Arts Does Goku Use? (Do They Work In Real Life?)" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 5. 2023. Pristupljeno 27. 5. 2023.
  8. ↑ Gerardo (19. april 2021.). "What Martial Arts Does Goku Use in Dragon Ball Z?". Combat Museum (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 5. 2023. Pristupljeno 27. 5. 2023. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  9. ↑ "Akira Toriyama Special Interview". V Jump. Shueisha. 21. 5. 2013.
  10. ↑ Toriyama, Akira (1986). Dr. Slump, Volume 16. Viz Media. str. 130. ISBN 978-1-4215-1060-6.
  11. ↑ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Story Guide2"
  12. ↑ "Thus Spake Dr. Slump". Wired. Vol. 3 no. 1. mart 1997. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  13. ↑ Dragon Book (DVD). Toei. 2005.
  14. ↑ West, Mark I. (2009). The Japanification of children's popular culture: From Godzilla to Miyazaki. Lanham: Scarecrow Press. str. 203. ISBN 978-0810851214. In fact, Goku is based on a character from a classic Chinese novel, The Journey to the West (Hsi Yu Chi).
  15. ↑ Toriyama, Akira (9. 8. 1995). DRAGON BALL 大全集 2: STORY GUIDE. Dragon Ball (jezik: japanski). Shueisha. str. 164–169. ISBN 4-08-782752-6.
  16. ↑ DRAGON BALL フルカラー フリーザ編 5 (jezik: japanski). Shueisha. 2013. str. 240–245. ISBN 978-4-08-870716-7. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  17. ↑ Toriyama, Akira (2004.). DRAGON BALL 天下一伝説 (jezik: japanski). Shueisha. str. 80–91. ISBN 4-08-873705-9. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  18. ↑ Toriyama, Akira (9. 10. 1995). 鳥山明的超会見 第4回. DRAGON BALL 大全集 4: WORLD GUIDE. Shueisha. str. 164–168. ISBN 4-08-782754-2.
  19. ↑ Toriyama, Akira (25. 6. 1995). 鳥山明的超会見 第1回. DRAGON BALL 大全集 1: COMPLETE ILLUSTRATIONS. Shueisha. str. 202–207. ISBN 4-08-782754-2.
  20. ↑ jap. 天下一武道会, Tenkaichi Budōkai [Tenkaiči budokai] (dosl. "Turnir najjačih boraca pod nebesima").
  21. ↑ U engleskoj sinhronizaciji studija Funimation preimenovano u "The World Martial Arts Tournament" (Svjetski turnir borilačkih vještina).
  22. ↑ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "Story Guide3"
  23. ↑ "Shenlong Times 1". DRAGON BALL 大全集 1: COMPLETE ILLUSTRATIONS. Shueisha. 1995.
  24. ↑ DRAGON BALL 超画集 (jezik: japanski). Shueisha. 2013. str. 224–225.