Dodola

Polivanje dodola, Uros Predić

Dodole u Bugarskoj

Dodola (također Doda, Dudulja i Didilja) stara je slavenska tradicija. Prema nekim tumačenjima, Dodola je slavenska božica kiše i supruga vrhovnog boga Peruna, boga gromovnika. Predaje govore da su Slaveni vjerovali da kada Dodola pomuze njihove nebeske krave (oblake), pada kiša. Kaže se da Dodola svakog proljeća leti iznad šuma i livada kako bi raširila proljetno zelenilo i okitila drveće cvjetovima.

Naziv dodola u literaturi se različito etimološki tumači. Jedna od iznesenih hipoteza povezuje naziv s litvanskim Dundulisom, nazivom povezanim s grmljavinom i baltičkim bogom groma Perkūnasom. Također je predložena moguća udaljena povezanost naziva dodola s grčkim Dodonom i Daedalima, koji se u pojedinim tumačenjima povezuju sa Zeusovim proročištem i kultom povezanim s prirodnim pojavama. Zbog različitih etimoloških tumačenja porijeklo naziva nije jednoznačno utvrđeno.

Obred dodola bio je rasprostranjen među južnoslavenskim narodima, najviše u hrvatskoj i srpskoj tradiciji, a izvodio se u vrijeme suše s ciljem prizivanja kiše. U Bugarskoj je sličan obred poznat pod nazivom paparuda. Sudionici obreda izvodili su ritualne radnje obraćavši se višim silama s molbom za kišu.

Obred

Tokom obreda mlade žene pjevale su određene pjesme za Dodolu, u kombinaciji s plesom za koji su bile odjevene u lišće i granje. Dodolski rituali su paganske ritualne igre i pesme čiji su magični elementi imali za cilj da izazove kišu. U igri su učestvovale uglavnom mlade djevojke, od 5 do 12 godina, jer su ritualna pravila zahtjevala potpunu nevinost. Djevojke su zvali dodole i bile su obučene u staru odjeću, uglavnom poderanu, na glavi su nosile vijence od trava, žitarica i cvijeća i bukete cvijeća u rukama. Glavna dodola je morala biti siroče ili posmrče, s tim da nakon njenog rođenja nije smijelo da se rodi nijedno drugo dete. Išle su selom i igrale i pjevale ispred svake kuće. Dodole su se okupljale tokom ljetnih suša. Nosile su sa sobom grančice hrasta, jer je hrast po starom indoevropskom vjerovanju drvo boga gromovnika Peruna. Kao neobična i polunaga pojava, dodola se kreće slobodno po selu zajedno sa devojkama koje je horski prate. Kada dođe pred nečije domaćinstvo obred počinje, ona pjeva stih po stih, a devojke u glas pripjev "oj dodo, oj dodole". U toku pjevanja ona igra tako što se okreće u krug. Kad otpjeva pjesmu dodola biva polivena vodom od strane domaćice. Po završetku obreda biva nagrađena. Obredi se razlikuju od mjesta do mjesta. U prizrenskom kraju djevojke nakon obilaska kuća idu u crkvu. U ovom kraju primjećuje se preplitanje religijskog i magijskog. Danas ovaj ritual još uvijek prakticiraju folklorne skupine.

U turopoljskoj tradiciji, na dan Jurjeva bira se pet najljepših djevojaka koje će u haljinama od lišća prikazati božicu Dodolu i pjevati pjesme za selo do kraja blagdana.

Možda postoji veza s lužičkosrpskom tradicijom uskršnjih pjesama, dodola se pojavljuju se u priči o Krabatu.