Idi na sadržaj

919.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 915. | 916. | 917. | 918. | 919. | 920. | 921. | 922. | 923. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 880-e | 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | ►

Vijekovi:

◄ | 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek | ►

919. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar919
CMXIX
Ab Urbe condita1672
Asirski kalendar5669
Bengalski kalendar326
Berberski kalendar1869
Budistički kalendar1463
Burmanski kalendar281
Bizantijski kalendar6427–6428
Kineski kalendar戊寅年 (Zemljani Tigar)
3615 ili 3555
    — do —
己卯年 (Zemljani Zec)
3616 ili 3556
Koptski kalendar635–636
Diskordijanski kalendar2085
Etiopijski kalendar911–912
Hebrejski kalendar4679–4680
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat975–976
 - Šaka Samvat841–842
 - Kali Juga4020–4021
Holocenski kalendar10919
Iranski kalendar297–298
Islamski kalendar306–307
Julijanski kalendar919
CMXIX
Korejski kalendar3252
Minguo kalendar993 prije Tajvana
民前993年
Seleukidska era1230/1231 AG
Tajlandski solarni kalendar1461–1462

Godina 919. (CMXIX) bila je redovna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 919. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • 25. mart – Roman Lekapen, admiral (droungarios) bizantijske mornarice, na poziv Konstantina VII Porfirogeneta, stiže sa svojom flotom u luku Bukoleon kako bi spriječio preuzimanje vlasti od strane generala Lea Foke, saveznika Zoe Karbonopsine, Konstantinove majke. Lekapen zauzima palatu Bukoleon u Konstantinopolu. Imenovan je za megas hetaireiarches (šefa carske garde). Lekapen učvršćuje svoju poziciju i postaje regent cara Konstantina VII. Udaje svoju devetogodišnju kćer Helenu Lekapenu za Konstantina i preuzima novu titulu bazileopatora (jednu od najviših funkcija u Bizantijskom Carstvu).
  • Vjenčanje Konstantina VII i Helene, kćerke Romana I Lekapena.[1]
  • Leo Foka bezuspješno pokušava da pobudi istočne teme protiv bizantijskog cara Konstantina VII, ali ga trupe napuštaju, zarobljavaju i oslijepe
  • Ljeto: Bugarski napad na Dardanele.[2]

Islamsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • 5. april – Fatimidski halifat Ifrikija (današnji Tunis) pokreće drugu fatimidsku invaziju na Egipat (919–921) u pokušaju da preuzme Egipat od njegovih abasidskih vladara. Ekspedicija ne uspijeva i Fatimidi su prisiljeni na povlačenje.[3]
  • 9. juli: Fatimidska vojska stiže u Aleksandriju i iznenadi abasidskog guvernera Egipta; Dukas, osigurava mostobran u Gizi kako bi branio Fustat; umire 1. augusta, a Tekin ga nasljeđuje 6. januara 920. godine.[4]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • 24. maj – Plemići Frankonije i Saksonije biraju Henrika "Ptičara" na Carskoj skupštini u Fritzlaru za vladara Istočnofranačkog Kraljevstva. On priznaje matična vojvodstva (ujedinjujući ih u Njemačku konfederaciju) i sve njihove suverene privilegije. Dva od četiri najuticajnija vojvodstva, Bavarska i Švapska, ne prihvataju njegovu vlast. Henrik utvrđuje Magdeburg protiv Mađara.
  • Ljeto – Arnulf, vojvoda Bavarske ("Zli"), izabran je za antikralja od strane istočnofranačkih plemića koji su se suprotstavljali Henriku I. * Burchard II, vojvoda Švapske, pokorava se Henrikovoj vlasti – što mu omogućava da zadrži administrativnu kontrolu nad svojim vojvodstvom. Nakon skoro 15 godina odsustva, Mađari ponovo pljačkaju Bavarsku i sjevernu Italiju, pljačkajući dolinu Po.
  • Ugarski napad na Lorraine.[5]
  • Raymond Pons preuzima titulu markiza od Gothie.[6]
  • Vikinzi napadaju i pljačkaju Bretanju. Ragenold,[9] norveški vođa, zauzima Nantes i preuzima kontrolu nad estuarijem Loire do 937.[7] Bretonsko plemstvo i sveštenstvo odlaze u izgnanstvo u Franačku i Englesku. Grof od Pohera i njegov sin Alain sklonili su se kod anglosaksonskog princa Æthelstana.[8]

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • 14. septembar – Bitka kod Islandbridgea: Visoki kralj Niall Glúndub ubijen je dok je predvodio irsku koaliciju protiv Vikinga iz Uí Ímaira sa sjedištem u Dablinu, predvođenih kraljem Sitric Cáechom.
  • Lady Ælfwynn od Mersije dovedena je na dvor svog daiđe (ili amiđe), kralja Edwarda Starijeg, i lišena je vlasti u Merciji. Edward formalno anektira kraljevstvo, okončavajući nezavisnu mersijsku vlast.
  • Ragnall ua Ímair, vikinški poglavica iz Irske, preuzima kontrolu nad nordijskim Kraljevstvom York (također poznatim kao Jórvik) i grofovijom Northumbria kojom su vladali Engleska. Ustoličuje se kao kralj u Yorku.[9]

Afrika

[uredi | uredi izvor]
  • Nakon njegove smrti, Mara Takla Hajmanota nasljeđuje njegov najstariji sin Tatadim kao vladar (negus) dinastije Zagve u Etiopiji.[10]
  • Bitka kod Langšan Džianga: Mornarica Vujue (500 zmajskih brodova) pod princom Qian Juanguanom, koji priprema invaziju za napad na kraljevstvo Vu, porazila je pomorske snage generala Peng Janzhanga na rijeci Jangce. Zahvaljujući upotrebi brodova s bacačima plamena (koristeći barut za paljenje benzina, poput grčke vatre), Qian Yuanguan uspijeva uništiti 400 neprijateljskih brodova i zarobljava 7.000 zarobljenika.

Mezoamerika

[uredi | uredi izvor]
  • Preci Puebloanaca, koji su živjeli u području "Četiri ugla", započeli su izgradnju u Pueblo Bonitu, u današnjem kanjonu Chaco u Novom Meksiku (približan datum).

919. u temama

[uredi | uredi izvor]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Bugarska pravoslavna crkva je na crkvenom saboru proglašena autokefalnom i uzdignuta na rang patrijarhata.
  • 29. januar – Ši Zong, car dinastije Liao (umro 951.)
  • García I, kralj Pamplone (umro 970.)
  • Li Čeng, kineski slikar (umro 967.)
  • Meng Čang, car Kasne dinastije Šu (umro 965.)
  • Xu Džingqian, službenik i regent dinastije Vu (umro 937.)
  • Theinhko, kralj Paganske dinastije (umro 956.)
  • 28. januar – Zhou Devei, kineski general
  • 11. august – Dhuka al-Rumi, abasidski guverner Egipta [11]
  • 28. august – He Gui, kineski general (r. 858.)
  • 14. septembar – Niall Glúndub, kralj Irske
  • 18. decembar – Lady Vu, žena Qian Liua (r. 858.)
  • Džustan III, vladar dinastije Džustanida (Iran)
  • Khusrau Firuz, vladar dinastije Džustanida
  • Mara Takla Hajmanot, vladarka Etiopije
  • Solomon III, biskup Konstance

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Eduard von Muralt Essai de chronographie byzantine pour servir à l'examen des annales du Bas-Empire et particulièrement des chronographes slavons de 395 à 1057. Eggers, 1855
  2. ↑ Louis Bréhier, Vie et mort de Byzance, Paris, Albin Michel, 1946, 596 p.
  3. ↑ Gilbert Meynier (2010). L'Algérie cœur du maghreb classique. De l'ouverture islamo-arabe au repli (658-1518). Paris: La Découverte; pp. 38.
  4. ↑ Heinz Halm The empire of the Mahdi, Partie 1, Volume 26, BRILL, 1996 (ISBN 978-90-04-10056-5)
  5. ↑ C. Gaillardin Histoire du Moyen Âge, Volume 1, Chamerot, 1843
  6. ↑ Florian Mazel, Féodalités (888-1180), Humensis (ISBN 9782701189093.
  7. ↑ René Merlet, La Chronique de Nantes (570 Environ-1049), BiblioBazaar, 2008 (ISBN 978-0-559-23360-9 et 0559233604).
  8. ↑ Philippe Tourault, Histoire de la Bretagne, Place des éditeurs, 2019 (ISBN 9782262079581).
  9. ↑ John Haywood (1995). Historical Atlas of the Vikings, p. 68. ISBN 978-0-140-51328-8.
  10. ↑ Taddesse Tamrat, Church and State in Ethiopia, (Oxford: Clarendon Press, 1972), p. 56.
  11. ↑ Halm, Heinz (1991). Das Reich des Mahdi: Der Aufstieg der Fatimiden [The Empire of the Mahdi: The Rise of the Fatimids] (in German). Munich: C. H. Beck. p. 189. ISBN 3-406-35497-1.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]